Reproducirajmo tekst pjesme Ouro de Tolo, Raula Seixasa, analizirajući ga iz perspektive psihologije i psihoanalize.

Ouro de Tolo, Raul Seixas i fantom od Lacana

Tradicionalno, izraz “ zlato budala ” odnosi se na pirit, željezni disulfid. Ovaj mineral, koji ima format sastavljen od više šesterokuta koji podsjeća na grumen zlata (kao i njegova zlatna boja), dobio je ime jer je prevario nekoliko rudara u potrazi za bogatstvom u takozvanoj "zlatnoj groznici" koja je zahvatila središnje područje Brazila (“Minas Gerais”) u 18. stoljeću.

Međutim, “Ouro de Tolo” također je naziv vrlo poznate pjesme Raula Seixasa koju svi znaju kako pjevati, ali ne zna tvoje ime. Uostalom, izraz “Ouro de Tolo” nikada se ne pojavljuje u melodiji.

Pjesmu možete poslušati na ovoj snimci: Ouro de Tolo (Raul Seixas), snimka dostupna na Youtubeu.

Idemo do nje, prije nego što vidimo kako nam može pomoći razumjeti vrlo važan koncept, koncept "duha", Jacquesa Lacana:

"Trebao bih biti sretan

Zato što imam posao

Ja sam takozvani ugledni građanin

I zarađujem četiri tisuće cruzeira mjesečno

Trebao bih zahvaliti Gospodinu

Za uspjeh u životu umjetnika

Trebao bih biti sretan jer sam uspio kupiti Corcel 73

Trebao bih biti sretan i zadovoljan što živim u Ipanemi

Nakon što samgladovao dvije godine

Ovdje u čudesnom gradu

Ah! Trebao bih biti nasmijan i ponosan

Želim informacije za upis na tečaj psihoanalize .

Zato što sam konačno pobijedio u životu

Ali mislim da je to velika šala I pomalo opasno

Trebao bih biti sretan što sam dobio sve što sam želio

Ali moram priznati da sam razočaran

Zato što je bilo tako lako postići i sada se pitam 'Pa što?'

Moram postići puno velikih stvari

I ne mogu samo stajati tamo

Trebao bih biti sretan što mi je Gospodin dao nedjelju

Da idem s obitelji u zoološki vrt hraniti majmune kokicama

Ah! Ali kakav sam ja dosadan čovjek koji ne nalazi ništa smiješno

Majmun, plaža, auto, novine, tobogan

Mislim da je sve to sranje

Želim informacije za upis na tečaj psihoanalize .

Vi gledate u ogledalo

Osjećam se kao veliki idiot

Poznajem vas si čovjek, smiješan, ograničen

Koji koristi samo deset posto svoje životinjske glave

I još uvijek vjeruješ da si liječnik, svećenik ili policajac

Tko pridonosi njegov udio u našoj lijepoj društvenoj sceni

Ne sjedim na tronu stana

Razjapljenih usta punih zuba čekam smrt

Jer daleko od označenih ograda štoodvojena dvorišta

Na mirnom vrhu mog oka koji vidi sjedi zvučna sjena letećeg tanjura”

Tko je bio Raul Seixas i uspjeh ove pjesme

Rođen u obitelji srednje klase u Salvadoru (Bahia, Brazil) 1945., imao je kontakt s rock'n'rollom u ranim školskim danima zahvaljujući znanju i prilici da uči engleski na Colégio Interno Marista. Nakon nekoliko pokušaja u 1960-ima, Raul Seixas postigao je nacionalni uspjeh 1973. s albumom “Krig-ha, Bandolo!”, gdje je pjesma “Ouro de Tolo” bila vodeća.

U to vrijeme, za vozila kao što su Folha de S. Paulo (lipanj/1973.) i Revista Amiga (srpanj/1973.), Raul je izjavio da bi posljednji stih imao svu inspiraciju, odnosno da bi imao popodnevnu meditaciju gdje bi vidio leteći tanjur u Barra da Tijuca, koji se nalazi u Rio de Janeiru, 7. siječnja iste godine. Tijekom godina, glazbeni kritičari vidjeli su veće posljedice za ove izjave.

Mišljenja o pjesmi Ouro de Tolo

2018., André Barcinski, slavi 45. godišnjicu pjesme, koju smatra remek-djelo brazilskog popa, na svom blogu kaže da je "prva stvar koja impresionira u "Ouro de Tolo" kontrast između smirenosti glazbe i nasilja teksta.

Pjesma je slatka balada, koju Raul truje destruktivnom lirikom o prosječnosti snova prosječnog građaninaBrazilac (…) Svaki put kad ponovno pročitate tekst pjesme “Ouro de Tolo”, nađete nijanse i misterij: što kažete na rečenicu “ Trebao bih biti sretan jer sam postigao sve što sam želio “?

Ako je Raul dobio sve što je želio, zašto je i dalje bio nezadovoljan? Koje vas je prosvjetljenje natjeralo da se predomislite? A autobiografske aluzije na teško razdoblje kroz koje je prošao u Riju (“glad u čudesnom gradu”), nakon što je iz Salvadora došao raditi za diskografsku kuću? Za Raula je također zanimljivo reći da je imao "uspjeha u životu kao umjetnik", iako nijedan od njegovih prethodnih albuma nije ništa prodao. To je Raul koji se ruga Raulu.”

Zato je ova pjesma prilično moćna, čak i danas. Naravno da nam se može svidjeti njegova melodija ili čak sarkastični humor ovih tekstova. Međutim, dio njegove “istine” može se razumjeti psihoanalizom. Uostalom, “Ouro de Tolo” je možda jedna od najboljih pjesama ikada napisanih o logici fantazije koju je Jacques Lacan tako dobro opisao u ideji “duha”.

Fantom Lacana i pjesma Raula Seixasa

U konstrukciji logike fantazije prije Seminara 11, objašnjavajući pitanja želje i njezinih objekata, Jacques Lacan predstavlja nam matematiku (algebarski izraz koji bi objasnio funkcioniranje nesvjesnog ) koju on naziva "duh".

Ova matematika sastoji se od subjekta podijeljenog željom (koju predstavlja $), vezom (koju je objaviodijamant ◇ ) i "mali predmet a" (predstavljen malim a). Ovaj “$◇a”, duh, pokazivao bi odnos subjekta s njegovim objektom želje (koji je, pak, mali privid Drugog), ukazujući na slabašnu i nedostižnu vezu. Uostalom, kako nam narodna izreka kaže, “susjedova je trava uvijek zelenija”.

Tako Raul Seixas u “Ouro de Tolo” ukazuje na ovaj ples “malih predmeta a” za podijeljeni subjekt (“lirsko ja” pjesme) gdje nitko od njih ne izaziva pravo zadovoljstvo. Napredak “malih predmeta” je takav da ide od najbanalnijeg (“biti zadovoljan poslom”) do najnadrealnijeg (vizija “zvučne sjene letećeg tanjura”).

Glazba “Ouro de Tolo” ukazuje na tu želju koja se ostvaruje, ali nikad ne uživa. Zanimljivo, to se događa i s piritom, mineralom koji je inspirirao naziv pjesme Raula Seixasa.

Uostalom, već je dokazano da u mnogim piritima, osim željeznog disulfida, postoji i zlato. Zlata je bilo, samo ne u količini koju je rudar željeo. Baš kao i mi kada dobijemo predmet želje, ali to nije sve što smo željeli...

Ovaj članak o pjesmi Ouro de Tolo (Raul Seixas), interpretiranoj kroz psihoanalizu, napisao je Rafael Duarte Oliveira Venancio ([email protected]). Pisac je i dramatičar, psihoanalitičar i psihoterapeut, učitelj i mentor. postdoktorski poFakultet za komunikacije i umjetnost Sveučilišta u São Paulu (ECA-USP), s doktoratom audiovizualnih medija i procesa na istoj instituciji. Njegove kazališne i radio drame postavljene su na tri jezika u tri zemlje, a najčešće teme su povijesna fikcija i reimaginacija, metadramaturgija, povijest nogometa i drugih sportova te filozofsko i psihoanalitičko pripovijedanje.