Film Ela (Ona, 2013.) objavljen je u Brazilu 14. februara 2014. godine, protagonista je pisac kojeg igra veliki glumac Joaquin Phoenix koji je čak osvojio nagradu za najboljeg glumca na festivalu Oscar, u ovom filmu je uronjen je u samoću.

U ovom tekstu ćemo napraviti psihoanalitičku analizu filma Ela: umjetna inteligencija, tehnologija i psihoanaliza.

Kazalo sadržaja

• Čovjek i umjetna inteligencija u filmu ela
  • Ubrzano savremeno društvo u filmu ela
  • Hoće li mašine poštovati subjektivno i individualno vrijeme svakog od njih?
• Bespomoćnost, usamljenost, izolacija i tehnološka mašina u filmu
  • Nedostatak i psihoanaliza u filmu Ela (2013)
• Zaključak
  • Reference bibliografske

Čovjek i umjetna inteligencija u filmu ona

Čak i među toliko ljudi u njenom svakodnevnom životu, ona završava kupovinom novog kompjuterskog operativnog sistema, emocionalno se zbližava i na kraju se zaljubljuje u glas programa, od tada počinje ljubavni odnos između čovjeka i mašine , navodeći tako gledatelja na razmišljanje o odnosu između ljudskih bića i tehnologije.

U filmu je moguće uočiti gdje umjetna inteligencija može doseći u smislu sofisticiranosti i inteligencije kao ključne točke koju treba iznijeti, koliko mašine sepostanu inteligentni i autonomni kako se razvijaju nova ažuriranja, da li u društvu u kojem živimo mogu postati opasne kada steknu određenu kontrolu nad ljudima? Trenutno je, međutim, upotreba kompjutera i virtuelne stvarnosti od strane stanovništva već previše očigledna.

Zbog toga ćemo morati obratiti pažnju na činjenicu da ovaj odnos ima implikacije na identitet i osjećaj sebe ljudsko biće. Što će, dakle, uticati na način na koji se odnosimo prema drugima (pored činjenice da se računari mogu posmatrati kao pratioci korisnika). (VON DOELLINGER, 2019, str. 60).

Savremeno društvo ubrzano u filmu ona

Savremeno društvo je mahnito i ubrzano. Ovo ubrzanje se može posmatrati kroz društveni simptom o kome se mnogo priča i da slučajevi sve više rastu, to bi bila anksioznost, koja ne pogađa samo usamljenog pojedinca u njihovim životnim nedaćama, već i nesvesni kolektiv u kome se ubrzava i treba sve što je danas u velikoj neposrednosti ne ostavljajući prostora za čekanje na ono što nosi sutra. Strpljenje je oduvijek bila neophodna vrlina za ljudski opstanak i danas se sve rjeđe može primijetiti.

Privremenost je postala konstanta u našoj svakodnevnoj percepciji stvari, što je dovelo do ovog postankaizjednačiti sa sadašnjim sa kognitivne tačke gledišta i gubimo sposobnost razumijevanja prije i poslije (postajanja). Zarobljeni smo u sadašnjosti, ali u sadašnjosti koja je samo prisutnost. I gubimo pojam totaliteta koji pripada poretku postajanja, onoga što dolazi, što je jedino moguće misliti sa stanovišta razumevanja onoga što je nekada bilo, u aristotelovskoj perspektivi temporalnosti. (DOS SANTOS, 2019, str. 69).

U svakodnevnim terapijskim sesijama psihologa i psihoanalitičara, strpljenje je temeljni faktor, jer bez njega je terapijski proces osuđen na kraj. Ovo se mora dogoditi poštujući vrijeme pacijenta, u pitanju je vrijeme koje se razlikuje od hronološkog vremena, ovo je vrijeme nesvjesnog koje je bezvremensko, dešava se na subjektivan i jedinstven način za svakog čovjeka.

Da li će mašine poštovati subjektivno i individualno vrijeme svakog od njih?

Ne zaboravljajući, međutim, i uzimajući u obzir trenutna saznanja, da je složenost psihičkog svijet (i ne samo kognitivni) ljudskog bića nije preveden u funkcionalni registar inteligentnih sistema. Njima nedostaje značajan i centralni relacijski svijet, koji gradi i modificira identitet ljudskog bića. (VON DOELLINGER, 2019, str. 60).

Bespomoćnost, usamljenost, izolacija i tehnološka mašina u filmu

U filmu Ela postavlja se i pitanje u čemu je aktualno u okruženjudruštvo, napuštanje ljudskih bića, što dovodi do određene izolacije u njihovom vlastitom svijetu, gdje je društveno uronjeno i zaboravljeno, društvene interakcije na kraju imaju manje važnosti za ljudska bića koja trče sve više i više, ali ne znaju iza šta je to što nigde ne stižu.

Ovu prazninu pokušavamo popuniti tehnologijom u mašini koja odgovara na potrebe i želje glavnog lika u ponašanju, ne ostavljajući prostora za nešto što je fundamentalno kako za ljudska bića tako i za njihove odnose, nedostatak, to je ono što motiviše neprestanu potragu za njim neurotičnih ljudi i da je jedno od područja u kojem on postoji jeste u društvenom, jer nešto nedostaje i u nama i u drugom i to mobiliše nas da tražimo nešto čime bismo pokušali da to opskrbimo u dijelovima.

Nedostatak i psihoanaliza u filmu Ela (2013)

Manjak kako psihoanaliza uči, to je strukturiranje i organiziranje psihe ljudskih bića, uči kako se razraditi unutrašnja pitanja, daje vrijeme za razmišljanje i motivaciju za traženje nečijih želja, također na kraju pomaže u suočavanju s frustracijama koje postoje.

Onima koji su voljni da se suoče sa klinikom stvarnog, psihoanaliza predlaže, na kraju analize, suočavanje sa nedostatkom,moraju se baviti prepoznavanjem frustracija, gubitaka i šteta. Na kraju krajeva, mi smo ljudska bića, a ne mašinski i stoga konstitutivno bespomoćni zbog našeg sopstvenog stanja čovječanstva. (DOS SANTOS, 2019, str. 72).

Analizirajući film, ovaj nedostatak prestaje da postoji, jer mašina zadovoljava sve emocionalne potrebe, uključujući i afektivne, to je odvaja od društvenog života koji je toliko potreban za ljudska bića, ali na kraju dovodi do druge stvarnosti i na neki način je odvaja od stvarnog svijeta.

Zaključak

Tehnologija kao bijeg od življenja, biti živ budi se nedostatkom, ona se budi osjećaje, emocije pa čak i tjeskobu, što nas čini tako posebnim i jedinstvenim mogućnost da se nosimo sa svime ovim, da preoblikujemo, razrađujemo i idemo naprijed, ako nešto osjećaš to je zato što si živ i težnja za životom pulsira postojati.

Prekomerna tehnologija postaje bijeg od postojećeg, od potrebe da se bavite onim što život pruža, to može uzrokovati znatnu nelagodu i simptome, štetiti mentalnom zdravlju ljudskog bića, važno je obratiti pažnju o njegovoj upotrebi i efektima koji tehnologija i njen razvoj izazivaju u savremenom društvu.

Želim informacije da se upišem na kurs psihoanalize .

Bibliografske reference

DOS SANTOS, Luciene. Psihoanaliza u svijetusavremeno. obrnuto, v. 41, br. 77, str. 65-73, 2019. VON DOELLINGER, Orlando. Umjetna inteligencija i psihoanaliza: funkcionalno i relacijsko1, 2. Revista Portuguesa de Psicanálise, v. 39, br. 1, str. 57-61, 2019.

Ovaj članak je napisao Bruno de Oliveira Martins. Klinički psiholog, privatni CRP: 07/31615 i online platforma Zenklub, terapeutski pratilac (AT), student psihoanalize na Institutu za kliničku psihoanalizu (IBPC), WhatsApp kontakt: (054) 984066272, e-mail: [email<1 zaštićen]>