Hit “Como Nosso Pais” napisao je pokojni Belchior (1946-2017), ali je ovjekovječen i poznat na nacionalnoj razini uglavnom kroz interpretaciju Elis Regina (1945-1982) za album “Falso Brilhante” (1976)

Važno je napomenuti da je ova pjesma izvorno s albuma “Alucinação”, od Belchiora. Album ima pjesme koje u osnovi prikazuju istu temu, toliko da kada smo Obratite pažnju, shvaćamo da sve pjesme imaju neku vrstu fiksne filozofije, budući da je bolje živjeti od sanjanja, ništa pametnije od načina da se sintetizira sva ova filozofija koju obrađuje u svom radu.

Razumijevanje pjesme: Como Nosso Pais

“ Ne želim da vam pričam svoju veliku ljubav o stvarima koje sam naučio na pločama, želim da vam pričam kako sam živeo i šta mi se dešavalo”

To je primetno dva različita pisana segmenta. Lirsko ja ne želi da govori o stvarima koje se shvataju u knjigama, zapisima i najrazličitijim teorijama. Želi da priča o praksi i svemu što je naučio kroz teškoće sa kojima se suočavao u životu. Učenje stečeno kroz patnju sa kojom se suočio u životu i to na najstrašniji mogući način.

U ovom odlomku, ideja stvarnosti naspram fantazije, fikcije ili stvari koje su politizirane je u osnovi potvrđena. Kompozitor je bio malo stroži oko ovoga jer je pokazao da danas jesmoprimanje mnogih istina razdvojenih kroz ove zapise i knjige.

On predlaže da moramo otići i saslušati ljude, stvarno vidjeti kako ti isti ljudi pate i kako će njihova vizija biti malo drugačija od ljudi na pločama i knjigama.

Živjeti je bolje nego sanjati

“Živjeti je bolje nego sanjati Znam da je ljubav dobra stvar, ali isto tako znam da je svaki kutak manji od bilo čijeg života”

Stvarnost je daleko gora nego stvorena fantazija. To je mnogo teže od pjesme i zapisa koji se nalaze u knjizi. Tako je stvoren žargon da je bolje živjeti nego sanjati i, jedina sigurnost, je da je ljubav dobra stvar. Belchior ponavlja da je ljubav važna, da je to lijepa stvar.

Još jedna stvar u ovom odlomku: niko ko pjeva neće dostići dimenziju koja je stvarnost života. Nećete spoznati teškoću života za nekoga ko diše po cijelom svijetu.

Onaj ko ima više kontakata s drugima i zauzvrat dobije nekoliko udaraca od taj isti život.

U Like Our Fathers: “Semafor je zatvoren za nas”

“Pazite, draga moja, opasnost je iza ugla koji su osvojili i semafora je zatvoren za nas mlade”

Ko su bili pobjednici? Ovdje je veoma važno razmisliti malo o vremenu kada je muzika objavljena. Godina je bila 1976. Periodobilježena nedosljednostima Vojne diktature, u kojoj tekstovi u cijelosti prikazuju razočaranje mladosti, ali s druge strane, postojale su nade u bolje dane kroz stalne borbe za konkretno posjedovanje demokratije u brazilskom društvu.

Logično je da “oni su pobijedili” oslikava autoritarnost onih na vlasti. Već „a nama mladima signal je zatvoren“, pokazuje da su upravo mladi ljudi pokušali da ispituju i krenuli u potragu za nekom značajnom promjenom, baš kao što se to dogodilo 60-ih godina.

Kao Naši roditelji i paralela između 60-ih i 70-ih

Hajde da napravimo paralelu između 60-ih i 70-ih. Prvi je bio period u kojem su se mladi žalili na mnoge stvari, protestirali protiv tiranije i bilo je pojava pokreta Tropicalismo, u kojem je unio inovaciju u brazilsko društvo miješajući različite kulturne aspekte.

Drugi, a prema pjesmi, ti isti mladi ljudi su sada zaustavljeni. Ništa drugo nisu radili. Neki su se već obogatili svojim diskursom, drugi su jednostavno eliminisani ili ih je sistem ućutkao. Dakle, znak je bio potpuno zatvoren za te mlade ljude.

Od sada će Belchior donositi svoju viziju u neke odnose koji su promijenjenina osnovu istorije ovih mladih ljudi koji su se borili, a zatim prestali.

Želim informacije da se upišem na kurs psihoanalize .

Dakle, da gubite svoje noći sa političkim i ekonomskim pitanjima?

“Zagrliti brata i poljubiti svoju djevojku na ulici znači da su tvoja ruka, usne i glas stvoreni”

Ruka, usne i glas ranije su bili znakovi protesta. Ruka je bila tvoja, imao si usne i glas. Taj glas nije bio tih. Nije bio tih pred opresivnim sistemom. Ali pogledajte danas, potpuno je razdvojeno.

Njegove usne i glas bili su stvoreni da zagrli brata i poljubi njegovu djevojku bilo gdje. Ono što se danas dešava je lažni osjećaj da više nemamo o čemu da brinemo. Zašto trošiti noći na politička i ekonomska pitanja? To je jednostavno sjediti i razmišljati o tome što je izgrađeno.

Neka vrsta otuđenja

Sada su naše ruke, usne i glas stvoreni za ljubav i zaboravljanje malo na probleme, tj. svojevrsno otuđenje nepokušavanja da se borimo protiv onoga što je na snazi, protiv onoga što nam može štetiti. Primjetno je da ima nekih kritika, koje svakako vrijede i za danas i za mnoge istorijske trenutke.

Pozivanje na prošlost i potreba da se ona zaboravi također je istaknuta u ovom odlomku. Pa, postojistvari koje se grade, zar ne? Prošlost je gotova.

Ima onih koji prošlost smatraju beskrajno boljom u smislu umjetnosti, politike i društva. Kaže da je prošlost bila bolja i da je prije apsolutno sve bilo bolje. Danas imamo ostatke tih sjećanja, ali sve je loše, prazno i ​​tužno.

Referenca na osjećaj od bola

“Pitate me o mojoj strasti ja kažem da sam očarana kao novi izum ostaću u ovom gradu neću se vraćati u sertão jer vidim kako miriše nova sezona vjetar sve znam u živoj rani srca svoga”

Pominje se osjećaj bola, ta rana koja insistira da ostane u srcu. Zamislite otvorenu ranu, u kojoj svaki dodir s njom izaziva ogromnu bol. Čak je i običan vjetar čini boli.

Belchior je napisao da istina da vjetar uzrokuje ovu patnju obećava nove događaje , odnosno, on ovde uočava mogućnost sadašnjosti kada posmatra da ljudi doživljavaju prošlost, ali oni čine vrlo malo, pa je i pored toga moguće zamisliti da se situacija menja. Dakle, kada je ispitan o njegovoj strasti, lirski ja je potpuno očarano, slično novom izumu.

Pjesma se uvijek poziva na novo. Prošlost je iza. Važno je istaći da činjenica netreba da poštujete prošlost na pojačan način. To je skoro kao: probudite se i shvatite sadašnjost, inače ćete ostati bez budućnosti.

Kao Naši roditelji i društvo

“ To je urađeno davno sam te video u kosi na ulici na vetru mladi ljudi okupljeni na zidu sećanja ovo sećanje je slika koja najviše boli”

Ovde kompozitor pokazuje da je prošlo dosta vremena od primijetio je da se u našem društvu dešavaju neki stavovi. Kaže da je sjećanje na te stvari sjećanje na pokret kao da je retrogradno sjećanje, još više boli kada se shvati kako su stvari bile i kako su se smjestile u sadašnjosti.

Želim informacije da se upišem na kurs psihoanalize .

Boli spoznati da su se u prošlosti mladi ljudi suprotstavljali sistemu i da se sada jednostavno prisjećamo to vreme se smatralo dobrim i divnim. U međuvremenu, u našoj sadašnjosti, sjedimo, sve prihvatamo diskriminatorno ili bez razmišljanja.

Nemojte se pozivati ​​na zapise i knjige, ne pričajte o uspomenama, već o sadašnjosti i čemu koje doživljavate danas, razmislite o onome što je konkretno, a ne o apstraktnom.

Poštujući prošlost na isti način kao i naši očevi

“Moja bol je uviđanje da uprkos tome što sam uradio sve što imamo gotovo mi smo i dalje isti i živimo i dalje smo isti i živimo kao naši očevi”

Sve to se već dogodiloi mnogo patimo u sjećanju. Danas ostajemo isti i živimo inertni kao oni koje smo u mladosti obično kritizirali, naši roditelji.

Pustite nas prestanite razmišljati o riječima koje smo ih koristili u našim najbuntovnijim godinama. Zastarjeli, arhaični, zaostali, zastarjeli i stari. Ono što se dešava je da se danas percipira da smo u istoj fazi: da poštujemo prošlost na isti način kao i naši roditelji.

Naša muzička scena i kontekst pjesme

“ Naši idoli su i dalje isti i izgled ne vara, kažeš da se poslije njih niko više nije pojavio”

Meni se posebno jako sviđa ova rubrika, konkretno. Najstariji smatraju da se nakon Caetana Velosa, Chica Buarquea, Raula Seixasa i Rite Lee ništa više nije dogodilo na našoj muzičkoj sceni. Ali razmisli o tome. Pojavili su se Djavan, Lulu Santos i Zeca Baleiro. Nije sve izgubljeno, ali diskusija je stara.

Ima ljudi koji insistiraju na poštovanju prošlosti, vjerujući da je sve tu stalo, u to vrijeme, ali ne. Upravo ti ljudi nisu pratili. Odlučili su da ne nastave.

Bolja budućnost

“Možete čak reći da sam van kontakta ili da izmišljam, ali vi ste taj koji voli prošlost i ne vidi je. ti koji voliš prošlost i koji ne vidiš da novo uvijek dolazi”

O tome svjedočivažno je otvoriti svoj um, promijeniti fokus i otkriti sve mogućnosti koje postoje u sadašnjosti. Danas postoji nekoliko načina na koji se svijet može biti i vidjeti. Ono što se dešava je da nažalost mnogi stagniraju, zaustavljeni. Ostajući ovakav, nemoguće je pronaći motivaciju za nastavak.

U prošlosti je bilo mnogo dobrih stvari, ali prošlo je, nemoguće je da se vratimo da to doživimo. Današnji dan treba graditi odlukama koje će budućnost učiniti boljom od iskustava i korijena proživljenog.

Kao Naši roditelji: mrvice pažnje, ljubavi i novca

“Danas znam da ko mi je dao ideju o novoj savesti i mladosti 'kod kuće je čuvan od Boga govoreći podli metal”

U ovom odlomku kompozitor ponovo naglašava ideju nekoga ko se borio za svoja prava, podigao zastavu slobode demokratije.

Ali danas, nažalost, ta ista osoba koja je proglasila govor prihvatanja i mira navodno je sigurna u svom domu, zaštićena isključivo svojom vjerom i prihvatanjem mrvice pažnje, ljubavi i novca. I subjekt i njegovi idoli su predati sistemu.

Zaključak

Belchior navodi da preostalo divljenje prošlosti ne rješava problem, jer je prirodno da budemo kao naši roditelji Vjerujte mi, izjavite, ovakvim razmišljanjem društvo će stagnirati i neće biti ništa novo, samo krugovi iviše krugova oko ponavljanja koje doživljavaju naši roditelji.

Središnja ideja je: razmišljati o prošlosti da, ali ne omalovažavati sadašnjost. Nema akcije i mogućnosti intervencije u činjenice prošlosti, ali sadašnjost, ovu svakako možemo pomoći da se poboljša.

Štaviše, cijeli album se bavi ovim problemom. Dakle, iskoristimo ovo sjećanje na Belchiora i poslušajmo pjesme s njegovog albuma, “Anunciação”.

Sadašnji članak o pjesmi Como Nosso Pais (Belchior) napisao je Wallison Christian Soares Silva ([email zaštićen]), psihoanalitičar, ekonomista, specijalista za neuropsihoanalizu i postdiplomski student za upravljanje ljudima. Student jezika i književnosti.